JEDINA ŽUPA U HRVATSKOJ POSVEĆENA SV. AUGUSTINU

U mnogočemu bi se vrijeme velikoga Aurelija Augustina – 4. stoljeće – moglo usporediti s onim današnjim. Vrijeme velikih seoba naroda, vrijeme rasapa starih carstava, epoha velikih promjena. A kada se znameniti kršćanski mislilac našao na mjestu biskupa Hippona, rimskoga gradića na sjeveru Afrike, Vandali su opsjedati njegove zidine. Augustinovi suvremenici neprestano su jecali nad slavnom prošlošću i »starim svijetom« koji im je upravo izmicao pod nogama. A mudri im je biskup odgovorio: »Teška vremena, strašna vremena… Ali vremena, to smo mi! Kakvi smo mi, takva su vremena!«

I u tipičnom slavonskom mjestu udaljenu desetak minuta vožnje od Požege – Velikoj – moglo bi se poput Augustinovih suvremenika jecati nad tužnim brojkama, nad iseljavanjem, demografijom. Moglo bi se samo govoriti i o nekoj minuloj, slavnoj prošlosti Velike i njezine župe sv. Augustina. Časkom bi se dale ispisati stotine napetih stranica o veličkoj povijesti – o redovnicima augustincima kojima se gubi trag negdje između 15. i 16. stoljeća, djelovanju franjevaca Bosne Srebrene, trinaestorici biskupa koji su u Velikoj stolovali zbog turske opasnosti i čije zemne ostatke čuva današnja velička župna crkva, korijenima vjekovne pobožnosti veličkoga puka Gospi od Utjehe… Međutim, ako bi se posjet Glasa Koncila veličkoj župi sasvim obične korizmene nedjelje pokušao sažeti, kao jedino promišljanje nameće se ono Augustinovo: »Vremena to smo mi!«

Svakoga 28. dana u mjesecu u Velikoj se na osobit način – u znak na 28. rujna kada je blagdan sv. Augustina – molitveno časti taj znameniti kršćanski svetac. To je pastoralni iskorak koji je prije godinu-dvije uveo župnik Dražen Akmačić. »Kada sam o Pepelnici 2021. došao na ovu župu, primijetio sam da nemamo ništa što bi bilo posebno vezano uz sv. Augustina. A on ipak nije bio bilo kakva ‘faca’. Jedina smo župa u Hrvatskoj koja je posvećena sv. Augustinu i razmišljao sam da ako bilo što pokrenemo u augustinovu duhu, bit ćemo u tome prvi, a zato i najbolji«, opisuje svoju augustinovsku inicijativu pomalo i kroz šalu župnik Akmačić.

Glas Koncila